Moj se automobil sporo probijao gradskim ulicama. Zadržala sam se kod roditelja dulje nego što sam planirala i upala u najveću gužvu. Naslonila sam se na sjedalo i pojačala glazbu. Nije mi se žurilo. Već nekoliko meseci ne radujem se povratku kući.
Tamo me čeka Ozren, muškarac za kojeg sam nekad bila spremna sve učiniti, a sada mi je veći stranac od ove gomile ljudi. Okrenula sam glavu na desnu stranu, a neki nasmijani mladić promatrao me iz susjednog traka i smješkao se. Skrenula sam pogled jer sam se naježila od pomisli da sam na isti način, prije dvije godine, upoznala Ozrena. Vozio je dobar auto, smijao se, dobacivao nešto kroz prozor. Tada sam još živjela s roditeljima i žurila se na ručak. Međutim, Ozren je vozio za mnom sve do kuće. Popričala sam s njim samo da ga se pristojno riješim. Nisam mislila da bih se mogla zaljubiti.
Tek kasnije sam otkrila kako je sve to što sam kod njega voljela imalo lažni sjaj. A ljubav i sve što je uslijedilo događalo se filmskom brzinom. Kad smo počeli živjeti zajedno, shvatila sam da ne radi u očevoj firmi, kako je govorio, već kao parazit živi na njihov račun. Nije mi preostalo drugo nego da se zaposlim. Bratić Matko velikodudušno mi je ponudio posao, a Ozrenovi prohtjevi nikad nisu bili skromni.
Sklopila sam oči i duboko uzdahnula. Ništa me nije sprečavalo da ga ostavim. Ali bilo mi ga je žao i nisam to mogla učiniti. Kad sam se napokon izvukla iz prometne gužve i sat kasnije ušla u kuću, zatekla sam ga kako sjedi u fotelji, s nogama ispruženim na staklenom stoliću. U ruci je držao daljinski, a posvuda po podu bili su razbacani kladionačarski listići. Na stolu sam vidjela ostatke hamburgera, što me razljutilo.
- Zašto jedeš hamburgere kad ti je ručak u hladnjaku?
- Zato što mi se nije jelo to što si skuhala. Uostalom, išao sam u kladionicu pa mi je bilo usput.
- Trošiš novac na gluposti i po cijele dane buljiš u televizor - opet sam započela staru priču.
Bilo mi je lakše kad bih mu ponavljala da nisam zadovoljna ni njime niti životom kakvim živimo. Ozrenu je bilo svejedno.
- Opet počinješ s prepirkama oko novca? A dok nas je moj tata financirao i dok smo išli na ljetovanja o njegovu trošku, nisi se bunila?
- Išli smo samo jednom, i to zato što si ti inzistirao da prihvatimo njegov poklon. Znaš i sam da nisam htjela.
- Da, da, teško je bilo žabu u vodu natjerati.
- Bezobrazan si. Cijele noći radim u klubu da bih uzdržavala tebe i ovaj stan. Za mene ne ostane gotovo ništa. Čak i odjeću već kupujem kod Kineza.
- I što joj nedostaje?
Nije mi se više dalo raspravljati s njim. Pojela sam i otišla u klub. Čekala se samo Lena, plesačica čiji je nastup tu večer napunio klub. Moj je posao bio dovoditi takve djevojke.
- A zašto Ozren nikad ne dođe? Nije li on prava osoba za ovakve mondene klubove? - upitao me Matko.
Zadrhtala sam pri spomenu njegova imena. Naime, nikome nisam rekla što se zaista događa između moja četiri zida.
- Samo bi smetao, a ja ovdje ipak radim!
- Preozbiljno shvaćaš posao - nasmijao se bratić.
U tom trenutku jedan krupni momak iz osiguranja probio se do nas i rekao da je plesačica stigla. Otišli smo u stražnje prostorije. Odmah sam primijetila zanimanje u Matkovim očima, a ni mlada plesačica nije bila ravnodušna. Ispričavala se zbog kašnjenja, no Matko je samo odmahnuo rukom. Shvatila sam da sam suvišna. Nakon njezina nastupa vidjela sam ih kako sjede u separeu. Šaputali su jedno drugom, a njegova je ruka bila na njezinu koljenu.
Prošlo je mesec dana od te noći, a Lena je sada gostovala svake subote. Drugim bi danima dolazila sa svojim prijateljicama i uživala u Matkovu društvu. Što su njih dvoje dulje bili u vezi, to me više nervirala njezina oholost i prepotencija. Kako sam bila iznimno povezana s Matkom, njegove veze s takvim djevojkama nisu mi bile drage. Često mi se smijao i govorio kako bi, da nismo u rodu, mislio da sam ljubomorna.
Lena nije imala pojma da sam mu sestrična pa se i prema meni odnosila svisoka. Zapravo, rijetko mi se obraćala. Jedne večeri, kad je Matko napokon rekao da ima najbolju sestričnu i menadžericu na svijetu, shvatila je tko sam pa je okrenula ploču. Ostala sam ravnodušna na njezinu pretjeranu ljubaznost. Mislila sam da će je se Matko brzo zasititi, no šokirala sam se kad je odlučio sasvim drugo.
- Idem s Lenom u Milano. Zvao sam Jadranku, ali javio se onaj njen Talijan i navaljivao da dođem. Kako sam se poželio sestre, odlučio sam spojiti ugodno s korisnim - rekao mi je.
Bila sam šokirana. Matko nije dosad svoje devojke upoznavao s obitelji. Čuju li se to svadbena zvona, preplašila sam se.
- Majo, slušaš li me?
- Da, čujem te. Jesi li siguran da je trebaš upoznati sa sestrom? Toliko je ozbiljno?
- Lena je zanimljiva, zabavna i jako zgodna, ali ipak vjerujem u neke druge stvari kad je riječ o braku.
- Koje? Baš me zanima.
- Nema veze, ionako ne bi vjerovala. Htio sam ti reći da ćeš tjedan dana sama voditi klub.
U tom je trenutku zazvonio moj mobitel. Bila je to moja mama. Obećala sam da ću već sutra svratiti kući. Ni slutila nisam što ću doznati.
- Nikad ti to nismo rekli jer je to, uostalom, bila obiteljska tajna. I još uvijek jest. Znaš, Matko zapravo nije tvoj bratić. Stric i strina su ga posvojili - šokirala me.
Srce mi je zadrhtalo. Tolike sam godine vjerovala da smo rođaci, nalazila sličnosti između nas, a sad sam se trebala suočiti s time da to nije istina.
- Zna li Matko za to?
- Ne.
- A Jadranka? Ni ona nije njihova? I ona je posvojena?
- Da. Jadranka i Matko zaista jesu brat i sestra. Majka ih je oboje ostavila u crkvi. Zamolila je svećenika da ih pričuva i nikad se nije vratila. Matko je imao samo godinu dana, a Jadranka tri. Svećenik je pomogao stricu i strini da srede sve papire za posvojenje.
Nakratko smo zašutjele, svaka u svojim mislima. Odjednom Matko više nije bratić kojeg sam toliko voljela, nego stranac.
- Netko mu to treba reći.
- Sve ti ovo govorim upravo zato što mislim da si prava osoba za to. Nitko nije bliži s njim od tebe, a njegova prava majka ga traži. Ostavila ih je zbog bijede, nije ih mogla prehraniti, a sad je valjda doznala da je Matko stekao bogatstvo.
- Ne znam kako ću to izvesti. I ja sam u šoku, ne mogu ni pretpostaviti kako će Matko primiti tu vijest - rekla sam više za sebe.
Te sam večeri otišla u klub ranije nego obično. Matko se pojavio oko ponoći. Odmah je došao do mene i poljubio me u kosu. Zabrinuto sam ga pogledala.
- Želim s tobom razgovarati - rekao je čudnog izraza lica.
Nešto me presjeklo. Pod dojmom razgovora s mamom, pomislila sam kako ga je njegova biološka majka uspjela naći i sve mu rekla.
- O čemu se radi?
- O tebi. Mislim da mi nešto tajiš u vezi s Ozrenom. Zapravo, siguran sam da nisi sretna s njim. I to već dulje vreme. Neobično je da nikad ne dođe ovamo.
Uhvatio me u trenutku slabosti i ja sam mu otvorila dušu. Po izrazu Matkova lica vidjelo se da je iznenađen. Ja sam govorila, a on mijenjao boje. Od bijesa je čak grčio prste.
- Moraš ga ostaviti. Ti si tako posebna, ne zaslužuješ takvo mučenje.
- Ako sam tako posebna, zašto onda nikad nisi bio s djevojkom poput mene, nego si uvijek birao te drugačije? - izletjelo je iz mene. Nitko, naime, ovdje u meni nije gledao ženu, nego uspješnu menadžericu.
- Kad bih upoznao neku poput tebe, ne bih je puštao. Da mi nisi sestrična, sigurno bih glavu izgubio za tobom.
Problijedjela sam dok mi je u glavi odzvanjalo "Da mi nisi sestrična...".
- Ako ne želiš više biti s njim, a roditeljima se ne bi vraćala, dođi k meni. Znaš i sama da imam ogroman stan, možeš biti ovdje dok god ne nađeš nešto što ti odgovara - rekao je.
- Ne mogu to...
- Moraš! Ovo ti govorim i kao stariji bratić i kao poslodavac. Drugi tjedan putujem u Italiju, a kad se vratim, želim tvoje stvari naći u svom stanu - rekao je i u ruku mi gurnuo ključeve svoga stana.
Pokušala sam se usprotiviti, ali Matko više nije htio razgovarati. Kad sam ostala sama, zamišljala sam kako bi izgledao život s bratićem koji mi to zapravo nije. Upravo bi mi zajednički život dao priliku da popravim odnose kad Matko sve dozna i možda se zbog toga odvoji od obitelji. To je bio jedini razlog zašto sam prihvatila njegov prijedlog.
Matko i Lena su otputovali, a on se javio čim je stigao k sestri.
- Pakiraš li kovčege? - smijao se i zvučao zadovoljno.
- O tome ćemo kad se vratiš. Sad uživaj sa svojom plesačicom i pozdravi Jadranku.
- Ponovno je trudna, ovaj put dobit ću nećakinju.
- Drago mi je, čestitaj joj u moje ime.
Ozren je tih dana bio nepodnošljiv jer se opet žestoko posvađao s ocem. Kako bi ga naučio pameti, otac mu je uzeo mercedes, a Ozren je hodao po stanu i vikao. Tada sam shvatila da sažaljenje nikamo ne vodi i da je Matko u pravu. Moram ga ostaviti, napokon je i meni to postalo jasno.
Tjedan dana brzo je prošlo i Matko se te večeri trebao vratiti. Znala sam da će odmah svrati u klub. Nervoza se uvukla u mene. Razveselila sam se kad sam ga ugledala kako ulazi sam, bez svoje plesačice. Odmah me je zagrlio.
- Izgleda da je put bio savršen čim si tako raspoložen. Mislila sam da ćeš doći s devojkom?
- S Lenom? Prekinuli smo.
- Zašto?
- Nismo mogli živjeti od nje. Cijelo vrijeme tjerala nas je da obilazimo dućane i kupujemo. Na kraju sam joj rekao da ću je ostaviti usred Milana jer je više nisam mogao slušati. A tvoji kovčezi? Jesu li na sigurnom?
Tog sam se pitanja jako bojala. Šutjela sam i gledala u pod pa Matku nije puno trebalo da shvati kako stvari stoje.
- Maja i ja idemo na sat-dva, a ti preuzmi brigu o gostima. Bude li problema, zovi me - rekao je konobaru, uhvatio me za ruku i izveo van. Nisam se mogla osloboditi njegova stiska.
Sjeli smo u njegov auto i krenuli. Glazbu je pojačao do daske. Stisnula sam se na mjestu suvozača i sa zebnjom čekala razvoj situacije. Zaustavio se pred Ozrenovom zgradom. Tek sam tada shvatila što će se dogoditi. Ušao je u ulaz, a ja potrčala za njim. Kad sam ga stigla, već je bio pred vratima Ozrenova stana. I dok je moj dečko zbunjen stajao na vratima, Matko se provukao pored njega, a ja stajala kao ukopana.
- Gdje su kovčezi? - upitao je Matko.
- Ispod kreveta u spavaćoj sobi. Nekamo putujete?
- Ne, nego te Maja ostavlja.
Ozren je s gledao malo u mene, malo u njega. Nije shvaćao što se događa. Da izbjegnem mučne rasprave, potrčala sam u spavaću sobu i pobacala u kovčeg svoje stvari. Jedan nije bio dovoljan, pa sam potražila putne torbe. Kad sam napokon izišla s prtljagom, Matko ju je uzeo, a Ozren nezainteresirano sjedio u fotelji i gledao televiziju. Htjela sam mu nešto reći, ali on me preduhitrio.
- Vi ste luda obitelj. Tvoj bratić se ponaša kao da ti je ljubavnik, upada u tuđi stan i odvodi te. Uostalom, idi, baš me briga! Ionako te već pet mjeseci varam sa susjedom sa šestog kata - rekao je.
Znala sam da ne laže. Primjećivala sam da je ta mlada djevojka zaljubljena u mog dečka, ali sam vjerovala Ozrenu. Sad sam znala istinu. I tako smo završili našu dvogodišnju vezu. Dok smo se vozili u njegov stan, Matko i ja nismo progovorili ni riječ.
- Jesi li dobro? - upitao me kad smo ušli.
- Ne znam.
Nježno me zagrlio, a ja sam zatvorila oči i pomislila kako bi bilo sjajno reći mu da nismo rođaci. Bi li se tada zaljubio u mene kako je govorio one noći, pomislila sam.
Nakon desetak dana u Matkovu sam se stanu osjećala kao kod kuće. Spavala sam u sobi koja je bila u drugom dijelu stana, a Matko se silno trudio da se osjećam ugodno. Dani su prolazili, a ja sam vjerovala da se njegova biološka majka neće pojaviti. Svako malo čula sam se s roditeljima i oni su ponavljali da im se nije javila.
Jednog dana kad sam se spremala u grad, čula sam otvaranje ulaznih vrata. Matko je trebao biti na važnom sastanku pa sam polako, na prstima, krenula vidjeti tko je ušao. U dnevnom boravku zatekla sam Matka. Sjedio je i rukama prekrio lice.
- Matko? Jesi li dobro?
- Dobro sam, samo me je malo zaboljela glava. Danas se događaju neke čudne stvari pa je to valjda previše za moju praznu glavu - nasmijao se.
- Kakve čudne stvari? - tiho sam upitala.
- Ne želim te zamarati, ionako sam već sve predao odvjetnicima. Što kažeš da sutra odemo na more? Treba mi promjena!
- Sutra? A klub? Dolazi vikend. Kako ćemo ostaviti konobare same?
- Marko je tamo. A i ostali znaju svoj posao. Uostalom, i ti i ja razmišljamo kao da će svijet propasti ako jednu večer ne budemo u klubu. Zapravo se ništa neće dogoditi ne bude li nas nekoliko dana.
Oboje smo se slatko nasmijali. Pomislila sam kakve se to čudne stvari događaju zbog kojih je uzeo i odvjetnike. Morala sam doznati, a vikend na moru bio je prava prilika za to. Te večeri sjedila sam za šankom u klubu i razmišljala o tome. Nisam primijetila ženu koja je sjela pored mene.
- Jeste li vi Maja? - obratila mi se.
Podigla sam glavu i šokirala se. Sličnost je bila toliko očita da se nije trebala predstavljati. Isti oblik očiju i usana, tamna kosa... i odlučnost. U zraku se osjećao miris katastrofe.
- Da, ja sam njegova majka i želim ga upoznati. No prije toga voljela bih da mi kažeš nešto o njemu, kako da mu na bezbolan način kažem istinu - rekla je.
Jako sam se uzrujala. Matko je svakog trenutka trebao doći. Panično sam razmišljala, a zbrka u mojoj glavi zablokirala je zdrav razum. Znala sam samo to da je moram spriječiti.
- Gospođo, nakon dvadeset i sedam godina vi biste upoznali sina i oduzeli ga ljudima koji su ga podigli? Najgore što možete učiniti jest reći mu istinu. Mislim da bi vas izbacio odavde, što bih odobrila, ali bojim se što bi kasnije učinio sebi. Ako imate imalo osjećaja, onda mu to nećete reći večeras, kao grom iz vedra neba.
- Doznat će, prije ili kasnije. A sada sam ovdje i ne pada mi na pamet otići dok ga ne vidim. Želim da zna tko mu je mama i zašto sam ga napustila.
Samouvjerenost u njezinu glasu bacila me u očaj. Ali i probudila želju da zaštitim Matka.
- Slušaj me, dobro. On je moj bratić i tako će ostati. Naravno da jednom mora saznati istinu, ali ne večeras. Daj mi vremena da mu ja to kažem jer ga, za razliku od tebe, jako dobro poznajem.
Vidjela sam da razmišlja o mojim riječima, no ipak sam se bojala da bi me mogla odbiti. Klub se polako punio, a nas dvije smo nervozno pogledavale na sat. Matko se pojavio baš kad se činilo da će žena otići. Ušao je veseo i raspoložen i odmah nam prišao.
- Oprosti, zaspao sam - rekao je.
Žena je raširenih očiju pratila svaki njegov pokret, a Matko joj je zbunjeno pružio ruku. Majka i sin gledali su jedno u drugo, a meni se srce slamalo od tuge i strepnje. Vidjela sam da je jako uzbuđena. Dvadesetak minuta kasnije ustala je i ispričala se umorom. Veliki kamen pao mi je sa srca.
- Nas dvije ćemo se uskoro čuti - znakovito mi je rekla.
Sljedećeg dana Matko i ja krenuli smo na more.
- Djeluješ izgubljeno, razočarano. Je li ti žao što smo ovdje? - upitao me kad smo došli.
- Samo sam umorna - rekla sam.
No zavrtjelo mi se u glavi i osjećala sam da gubim svijesti.
- Majo, što se događa? - čvrsto me držao da ne padnem.
Odnio me u krevet i donio vodu sa šećerom. Čim sam popila, osjećala sam se bolje, no prvi put sebi sam priznala što se sa mnom događa. Bila sam zaljubljena u Matka. Ostavio me da malo odspavam i u dnevnom boravku upalio televizor. Nisam mogla zaspati. Kroz prozor sam gledala more. Ne znam koliko sam dugo tako stajala uz prozor, ali doista sam se osjećala bolje. Kao da mi je to plavetnilo dalo snage. Bila sam spremna preuzeti situaciju u svoje ruke i reći mu istinu. Trgnuo se kad sam mu prišla.
- Dobro si? - upitao je.
- Jesam.
- Spremna za šetnju? - nasmijao se.
Večer smo proveli igrajući pikado. Matko je bio sjajno raspoložen, a ja sam pomislila kako je pravi trenutak da mu kažem istinu. Otišli smo na večeru, popili boci domaćeg vina, a kad smo se vratili u apartman, od vina i svježeg zraka odmah smo zaspali. Sljedećeg dana sve se vratilo na staro i ponovno nisam imala srca reći mu istinu. Tako je prošao vikend. Šetali smo, istraživali obalu, pecali, smijali se do besvijesti i razgovarali do dugo u noć.
- Baš mi je žao što sutra odlazimo - rekla sam.
- Nikad se nisam ovako dobro odmorio. Ni s jednom ženom nisam ovako uživao. Svaka je tražila samo diskoteke, restorane, trgovine, društvo. Ti si doista idealna žena - rekao je.
- Matko... Ti i ja nismo bratić i sestrična - izletjelo je iz mene.
- Nego što smo? - šokirao se.
- Nismo rođaci. I meni su dali zadatak da ti to kažem prije nego što saznaš na mnogo gori način.
- Pokušavaš li mi reći da si posvojena? Nemoguće!
- Ne, Matko. Ti i Jadranka ste posvojeni, a ona žena koja je bila u klubu je tvoja prava majka - rekla sam i sagnula glavu.
Istog trenutka počeo je pakirati stvari i već pola sata kasnije jurili smo kući. Matko je vozio kao da je poludio. Kiša je sve jače padala, a cesta se jedva nazirala. Svaki zavoj činio mi se opasnijim i klizavijim od prethodnog.
- Molim te, nemoj tako brzo.
Matko nije slušao. U jednom zavoju toliko nas je zanijelo da nas je samo centimetar dijelio od slijetanja u provaliju.
- Želim živjeti! - vrisnula sam.
Možda ga je baš vrisak otrijeznio. Zaustavio je auto i gledao u daljinu. Čekala sam da progovori, ali Matko je samo šutio. A onda je polako nastavio voziti. Dva sata kasnije bili smo u njegovu stanu. Matko je odmah nekamo odjurio, a ja sklupčana sjedila na kauču. Silno sam se bojala za njega. Kad se vratio, bio je mokar do gole kože. Naslonio se na peć koja nije radila i gledao me.
- Sad mi sve reci. Od riječi do riječi. Bez ikakvih laži i uljepšavanja.
Ispričala sam mu svaki detalj: od razgovora s roditeljima do susreta i dogovora s njegovom pravom majkom. Preskočila sam samo svoje osjećaje prema njemu.
- Jadranka je bila u pravu - rekao je kad sam završila.
Pogledala sam ga jer mi tek sada ništa nije bilo jasno.
- Da. Prije vjenčanja rekla mi je da ima problema jer naši roditelji odugovlače s papirima. Posumnjala je da nešto nije u redu i natuknula kako smo možda posvojeni. Nisam tada o tome razmišljao iako sam trebao odavno shvatiti. Ni ona ni ja nemamo sličnosti ni s ocem ni s majkom.
- Ali to ne znači da ti nisu roditelji! Vole vas!
- Znam... sve znam.
Pogledala sam ga puna straha, jer Matko je djelovao kao da je spreman sve odbaciti. Htjela sam ga upitati što će biti s nama, ali ipak sam prešutjela. Znala sam da više ne mogu živjeti u njegovu stanu pa sam javila roditeljima da ću neko vrijeme živjeti kod prijateljice. S Matkom sam se sve rjeđe viđala. Kući nije dolazio, a ni u klubu se nije pojavljivao. Spakirala sam stvari i okrenula njegov broj. Htjela sam mu reći da odlazim pa više ne treba bježati iz vlastitog stana. Željela sam razgovarati i o poslu, jer sam bila sigurna da me ni tamo više ne želi. Teško mi je sve to palo, no sama sam kriva što sam se zaljubila u njega. Mobitel mu je upravo zvonio kad sam čula da netko gura ključ u bravu. Bio je to Matko.
- Kamo si krenula? - upitao je i prstom pokazao na spakirane kofere.
- Selim se. Idem Mariji.
- Kako to? Meni nisi ništa rekla?
- Upravo sam te zvala.
- Ne možeš tako tek otići. Nisam zaražen ako sam posvojen - zaboljele su me njegove riječi.
- Mislim da zbog mene bježiš iz svog doma i zato odlazim.
Zatvorio je za sobom vrata, prošao pored mene i sjeo u fotelju. Po tonu njegova glasa znala sam da nema suprotstavljanja. Spustila sam kovčege i sjela nasuprot njemu.
- Ne bi bilo u redu da se sada ponašamo kao da smo u rodu. Ali još manje bismo se trebali otuđiti. Nas dvoje smo uvijek bili jako vezani - rekao je.
- Zašto me onda izbjegavaš ovih dana?
- Ne izbjegavam. Zar misliš da lako proživljavam sve ovo? Ne dolazi mi se u klub jer sam nervozan, nisam za društvo. A preko dana se viđam sa svojom majkom.
- Molim? Kako te je našla?
- Našao sam ja nju. Nije bilo teško. Pokušavao sam joj naći opravdanje, ali nema ga. Sad je moram spriječiti da dođe do Jadranke. K nama je odjednom vuče samo moj novac - tiho je rekao.
Divila sam se njegovoj snazi i razumu koji je u ovim trenucima zadržao. Sad sam ga još više voljela.
- Ipak moram otići - rekla sam.
Matko je gledao u vrh svojih cipela, a onda slegnuo ramenima.
- Kako želiš. Glupo je da utječem na tvoje odluke. Hoćeš li da te odvezem?
- Ne, nije potrebno. Idem svojim autom.
Polako se slijegala prašina o Matkovoj i Jadrankinoj prošlosti. Njihova majka je nestala, a Matko mi nikad nije rekao zašto, ni gdje je sada. Klub je i dalje dobro radio. Zima je bila duga i ljudi su masovno tražili zabavu po takvim mjestima. S Matkom sam tih mjeseci imala distanciran odnos. Priznao mi je da se ponekad čuje s mamom. Rekao je da osjeća sažaljenje prema toj ženi, ali joj ipak ne želi razbiti iluzije da bi je on i Jadranka jednog dana mogli prihvatiti. Jadranka ništa nije znala, a slutila sam da neće ni doznati.
Uzela sam godišnji odmor da zbrojim vlastite misli. Otputovala sam na more puna nade da će mi desetak slobodnih dana pomoći da se osjećam bolje. Iznenadila sam se kad sam začula mobitel. Bio je to Matko.
- Imaš li vremena za kavu? - upitao je.
Lomila sam se. Sve je govorilo da ga ne smijem pustiti natrag u svoj život, a upravo sam to željela najviše na svijetu.
- Mislim da imamo o čemu razgovarati - dodao je.
- Može, ali tek kad se vratim s mora. Otišla sam u onaj hotel u kojem sam se tako dobro osjećala. Javit ću ti se kad se vratim kući - odgovorila sam.
Prekinula sam vezu. Srce mi je lupalo kao ludo. Otišla sam u šetnju nadajući se da će me šum mora umiriti. Ne znam koliko sam vremena provela sjedeći na hridi, tek me glad natjerala da se vratim u hotel. U restoranu je već sjedio Matko. Čitao je novine, pio kavu i, očito, čekao baš mene. Poželjela sam mu potrčati u zagrljaj. Tako mi je nedostajao da sam sada, kad sam ga ugledala, ostala bez daha. Podigao je pogled i nasmijao mi se.
- Lijepo izgledaš. Godi ti morski zrak - rekao je.
- Hvala.
- Drago mi je što te vidim. Ponio sam se kao klinac - dodao je i nježno me uhvatio za ruku.
- Povrijedio sam i tebe i sebe. Ali moraš razumjeti. Takve bi vijesti svakoga uzdrmale. Bez tebe je sve tako pusto i napokon sam shvatio. Želim ponovno živjeti s tobom.
Oči su mu sjale, a ja sam se uvjeravala kako moram ostati sjediti. Silno sam mu se htjela baciti u zagrljaj, no sada je bio pravi trenutak da mu sve priznam.
- Od trenutka kad sam saznala da mi nisi bratić, moja je naklonost prema tebi prešla u drugi oblik. Nije normalno, znam. I neobjašnjivo je, ali doista sam se zaljubila u tebe.
- Drago mi je da nisam jedini koji se bori s vlastitim osjećajima. Mislio sam da su pogrešni, nedopušteni. Sada, kad više nismo rođaci, želiš li se udati za mene?
Naš je strastveni poljubac otklonio sumnje koje su nas oboje mučile. Sljedećeg jutra pošli smo se obitelji reći da ćemo se vjenčati. I uopće nismo marili kako će to naši roditelji prihvatiti.