ZAGREB - Steve Rukavina je predsjednik Nacionalne federacije američkih Hrvata, interesne udruge koja okuplja Amerikance hrvatskih korijena. Više od 20 godina ovaj je demokrat, čija obitelj korijene vuče iz Perušića u Lici, živio u Washingtonu, gdje je zajedno sa senatorima i kongresnicima lobirao za ulazak Hrvatske u NATO. Među njima vjerojatno je najpoznatiji Mark Begich, jedini demokratski senator iz Aljaske, koja se obično smatra uporištem republikanaca.
O Rukavininoj odanosti Demokratskoj stranci svjedoči i podatak da se s bivšim predsjednikom Billom Clintonom susreo pet puta. Nije, međutim, zapostavio ni svoje odnose s republikancima pa je njegov sin Jason, primjerice, igrao bejzbol u istom timu s kćeri donedavnog predsjednika Georgea W. Busha, Dorom.
Rukavina danas živi u Philadelphiji, a ovih je dana boravio u Hrvatskoj. Iako je u Zagreb došao privatno, imao je i nekoliko poslovnih susreta, koji bi Hrvatskoj u budućnosti itekako mogli koristiti. Naime, nakon što je Hrvatska pristupila NATO-u, promijenio se i fokus američkih lobista hrvatskoga porijekla, kojima je sada u fokusu gospodarstvo.
Za što ste dosad najviše lobirali u Washingtonu?
- Naša je organizacija dosad najviše lobirala za ulazak Hrvatske u NATO. U razdoblju od nekoliko godina kroz Kongres smo progurali više rezolucija kojima se podržava ulazak Hrvatske u NATO, a organizirali smo i više od 50 sastanaka, na kojima smo onima koji donose odluke objašnjavali zašto je primanje Hrvatske u članstvo važno za NATO. Sada je taj cilj ostvaren i Hrvatska je punopravna članica NATO-a.
Za Hrvatsku je to važno kako zbog mogućnosti da se NATO više ni neće širiti, ili će sljedeći krug širenja odgoditi dok za članstvo ne bude spremno više zemalja, tako i zbog ulaganja. Naime, brojne su američke tvrtke zainteresirane za ulaganja u Hrvatskoj.
O interesu američkih ulagača za Hrvatskom slušali smo i ranije, no činjenica je da Hrvatsku ipak nije zapljusnuo val američkih ulaganja, čak ni nakon što smo pristupili NATO-u. Kako to komentirate?
- Vrlo sam razočaran zbog toga. No, uvjeravam vas da su američke kompanije zainteresirane za ulaganja u Hrvatsku, osobito nakon što ste pristupili NATO-u, samo ih možda na to treba malo potaknuti. Stoga sada, u suradnji s američkim veleposlanikom u Zagrebu Jamesom Foleyjem, nastojimo formirati grupu zainteresiranih američkih ulagača koja bi posjetila Hrvatsku i na licu mjesta se uvjerila u mogućnosti koje im se ovdje nude.
Kada bi ta grupa potencijalnih ulagača mogla doći?
- Vjerojatno u rujnu sljedeće godine. U suradnji s Ministarstvom trgovine iz Washingtona okupili bismo 50 do 100 američkih poslovnih ljudi iz 20 do 40 kompanija, koji bi posjetili Hrvatsku. Među njima bi bili i pojedini američki dužnosnici, vjerojatno i neki kongresnici.
Iz kojih bi sektora bili ti poslovni ljudi? Što Amerikance u Hrvatskoj najviše zanima?
- Ima ih iz raznih sektora, no najviše ih zanimaju mogućnosti ulaganja u energetski sektor, građevinarstvo i turizam. Čuo sam da su pojedine američke kompanije pokazale interes za sudjelovanjem u privatizaciji HEP-a i brodogradilišta, kao i u luke. Vjerujem da bi američke kompanije bile zainteresirane i za ulaganja u mliječnu i drvnu industriju, u čemu Hrvatska ima velik potencijal.
Zašto su dosad izostala veća američka ulaganja u Hrvatsku? Je li to zbog sporosti ovdašnje administracije, sudstva, korupcije?
- Jako sam razočaran što dosad ovdje nije bilo većih američkih ulaganja, tim više što u SAD-u živi jako puno ljudi hrvatskoga porijekla, a mnogi od njih uključeni su u politiku i biznis. Uvjeren sam da će članstvo u NATO-u to promijeniti.
I iskustva drugih zemalja, poput Rumunjske, pokazuju da su američka ulaganja u njih uglavnom “povukli” poslovni ljudi koji imaju korijene iz tih zemalja.
Pošteno je reći da su američke kompanije zabrinute zbog sporosti hrvatskoga pravosuđa, iako slične probleme imaju i druge zemlje u regiji. Tu postoji potreba za velikim promjenama.
Hoće li predstojeći ulazak Hrvatske u EU potaknuti i američka ulaganja u Hrvatskoj?
- Amerikanci baš i nisu oduševljeni ograničenjima koje postavlja Bruxelles. Osim toga, Britanci i Francuzi puno bolje poznaju uvjete poslovanja u EU nego što ih znaju Amerikanci, pa već vjerojatno rade i planove osvajanja ovog tržišta. No, s druge strane, ulazak Hrvatske u EU značit će njezino integriranje u jedno daleko veće tržište pa će se sigurno i neke američke kompanije ovdje pojaviti.