Bilo je nešto prije jedanaest navečer kad je zazvonio telefon. Sjedio sam zavaljen na kauču, ljutit i nesretan. Kao uostalom i svake večeri u posljednje vrijeme. Čeznutljivo sam iščekivao da mi se Iva javi. Poslao sam joj već bezbroj sms poruka, nazvao je nekoliko puta na kućni telefon, sve bezuspješno. Gdje li je samo bila? I još važnije pitanje: s kim je bila? U meni je sve gorjelo od ljubomore!
Bila je subota navečer, a subotom navečer parovi bi obično trebali biti zajedno, zar ne? Međutim, Iva na nas ne gleda kao na par. Ja sam njoj dobar samo da joj zagrijem krevet - kad ona to hoće, i koliko ona to hoće. Koliko sam već samo puta samome sebi obećao da ću je ostaviti, ali to mi jednostavno nikako ne polazi za rukom!
Glasno zvono telefona trgnulo me iz tmurnih misli i nagnalo da pojurim prema telefonu. Nije valjda opet moja mama, proletjelo mi je poput munje kroz glavu. Ona me te večeri već dvaput nazvala. Prvi put da mi ispripovijeda najnoviji trač o novoj susjedi, a drugi put da mi se požali na ženu moga brata, odnosno svoju snahu. Samo da nije ona, pomolio sam se u sebi i nervoznom kretnjom posegnuo za telefonom. Kad sam na displeju prepoznao Ivin broj, ispustio sam dubok uzdah olakšanja.
- Bok! - javio sam se trudeći se zvučati opušteno, kao da je najnormalnija stvar što me zove tek sada, u ovako kasni sat. I kao da me nije cijelu večer poput solne kiseline izgrizala ljubomora.
- Hej! - začuo sam poznat senzualni glas s druge strane. - Jesi li dobro? Nekako mi zvučiš čudno.
- Ma ne, dobro sam! - požurio sam se uvjeriti je. Istodobno sam osjećao kako njezin glas prolazi mojim venama poput struje. - A ti? Sve u redu?
- Aha. Bila sam do maloprije na jednoj večeri - rekla je i zijevnula. Zvučala je kao da se ondje gdje je bila užasno dosađivala.
A tako dakle, na večeri je bila! Nisam je upitao zašto me nije povela sa sobom. Naravno da mi je to prvo palo na pamet, ali odavno joj nisam postavljao takva pitanja. Zapravo, Iva mi je na samom početku naše veze jasno dala do znanja da ona mora zadržati svoju slobodu, a ja sam, glupan, na to pristao! Kasnije sam se zbog toga bezbroj puta pokajao, ali bilo je prekasno.
- Cijelu sam se večer borila s onim dosadnim Zvonimirom. Mislim da sam plava oko vrata koliko me udavio! - počela mi je pričati o večeri mada je nisam ništa pitao. Rekla je još nekoliko nezanimljivih detalja, a onda odjednom neočekivano promijenila temu i izravno me upitala:
- Hoćeš li možda navratiti još večeras do mene?
U meni su se ponovno uzburkali osjećaji. Naravno da sam htio smjesta odjuriti do nje. Zagrliti je, osjetiti miris njene kože... No, nisam želio ponovno biti povrijeđen. Mogla me jednostavno pozvati da idem s njom na tu večeru. Onda bi tom Zvonimiru (tko je uopće bio taj tip?) odmah bilo jasno da nije slobodna i ne bi joj dosađivao.
No, upravo to Iva nije željela. Ona se htjela slobodno kretati svojim putima kao da ja ne postojim. Ipak, kad god bi se poželjela seksa na brzinu, nazvala bi me i bez ustručavanja me pozvala k sebi. Moj problem je bio u tome što je taj seks uvijek bio tako dobar da me Iva njime doslovce držala u šaci.
- Prekasno ti je, zar ne? Neću se ljutiti ako kažeš ne - rekla je maznim glasom.
Mrzio sam je zbog toga što je tako spretno izvrtala stvari! Ona se neće ljutiti na mene? E pa ja sam se ljutio na nju! Jer sam cijelu večer prosjedio doma sam i utučen, razbijajući glavu s kim je ona i što radi!
Dok su glavom sijevale ovakve misli poput munja, pred očima mi je odjednom izronio njen lik. Njeno lijepo oblikovano tijelo, njene pune grudi, njena zaobljena glatka ramena preko kojih se spuštaju bakreno crveni uvojci… Odmah potom sam mogao čuti njene vatrene uzdahe koje je ispuštala svaki put kad bismo vodili ljubav i dlanovi su mi se momentalno orosili. Istodobno su mi u želucu zatitrali žmarci, a u preponama se javilo ono dobro poznato zatezanje. Osjećao sam kako pritisak u meni raste iz sekunde u sekundu.
- Ako hoćeš, možeš ti doći do mene. Bit će mi drago - rekao sam, trudeći se i opet svim silama zvučati ležerno.
- To na žalost neće ići. Previše sam popila da bih mogla voziti!
- Pa kako si onda došla doma? - izletjelo mi je, iako sam dobro znao da ona mrzi takva pitanja. I zaista, smjesta je odreagirala iznervirano.
- Bože dragi, kao da je to važno! Ali kad već pitaš, Roman me dovezao.
Roman! Sad još i taj! Iva je prije nekoliko godina mutila nešto s tim tipom i baš ju je on morao voziti doma!
- Onda? Što ćemo? - upitala je ponovno, predući poput mačke.
- Dobro, doći ću. Ali samo nakratko! - rekao sam, znajući vrlo dobro da bih i te kako rado ostao cijelu noć kod nje, samo kad bi mi ona to dopustila. Ali, nikad mi to nije dopuštala…
Iva mi je otvorila vrata odjevena u dugu tamnocrvenu svilenu spavaćicu. Ispod ruba su joj se nazirala bosa stopala. Čim sam ušao, u ruku mi je utisnula čašu viskija.
- Pij, da se zagriješ i opustiš - promrmljala je i prikovala me o zid, pritišćući pritom donji dio svoga tijela o mene.
- Mislim da je zagrijavanje tvoj zadatak - uzvratio sam joj promuklo i potisnuo sve zbog čega sam se do maloprije na nju ljutio. I bez kapi alkohola već sam bio u totalnom deliriju.
- Ma što ne kažeš - dahtala mi je na uho.
Osjetio sam njene usne na svom vratu, njezin jezik na svojoj koži… I baš poput utopljenika usisanog u vrtlog strasti, ubrzo više nisam želio, a ni mogao razmišljati.
Pola sata kasnije ponovno sam bio na ulici. Bila je prohladna večer, a kišica koja je taman počela sipiti slijevala se sad u sitnim kapljicama niz moje lice. Nakon vatrenog seksa Iva me i ovaj put uz brzi poljubac u obraz uspjela doslovce izgurati kroz vrata.
- Lijepo što si došao, ali bolje je da sada odeš. Umorna sam, znaš, moram se odmoriti. Nazvat ću te, može?
Osjećao sam se iskorišteno i poniženo, no pravio sam se kao da je sve u redu. Konačno, kako bi to izgledalo da sam sada cvilio poput kakve odbačene žene!
Ipak, kad sam se odvukao do svog auta i sjeo za upravljač, najradije bih bio glasno zaplakao. I opet sam joj dopustio da me nakon vrućeg i potpuno neobuzdanog seksa odbaci kao staru krpu! Zašto sam uopće pristajao na tu ponižavajuću igru? Kako je uopće došlo do svega toga? Što se to sa mnom događalo? Iva me pozivala k sebi i odbacivala kako joj se prohtjelo. Ona me zavodila, dovodila u ekstazu, a onda se opet udaljavala od mene i izbjegavala me. Mrzio sam je zbog toga što mi je činila, ali još više sam mrzio sebe, jer sam joj dopuštao da mi to čini!
Dok sam se kao opijen vozio doma, sjećanja su mi počela navirati i ponovno sam se sjetio kako sam je upoznao…
Inače, ja sam liječnik u jednoj privatnoj klinici, a Iva je distributer medicinske opreme. Prvi put kad sam je ugledao, stajala je na hodniku ispred moje ambulante. Bila mi je okrenuta leđima i gledala kroz prozor dolje na parking ispred zgrade. Na sebi je imala tijesno pripijen maslinasto zeleni kostim i crne lakirane cipele s vrtoglavo visokim potpeticama. Cijela njena pojava izgledala je zamamno. Ipak, prvo što sam primijetio na njoj bili su njeni plameno crveni uvojci, koji su joj se poput lave spuštali niz ramena. Prizor je bio toliko dojmljiv da nisam mogao skrenuti pogleda s nje. Iako sam znao da želi razgovarati sa šefom, prišao sam joj i upitao je mogu li joj ja kako pomoći. I dandanas se točno sjećam trenutka kad se okrenula prema meni i kad su nam se pogledi sreli.
Njezine su oči bile tako intenzivno zelene da sam na trenutak pomislio kako zacijelo nosi kontaktne leće u boji. Njezine pune usne bile su začudo nenašminkane, ali zbog toga su djelovale samo još senzualnije. Gurnula mi je svoju posjetnicu u ruku.
- Trenutačno ne možete ništa učiniti za mene. Čekam profesora Zokovića. Ali, možda neki drugi put.
Nisam znao kako protumačiti njen pogled. Nije mi se čak ni nasmiješila, ali me vrlo pozorno promotrila od glave do pete. Ja pak cijelo vrijeme dok smo stajali jedno nasuprot drugome nisam mogao misliti ni na što drugo do kako bi bilo osjetiti njene usne na svojima.
Prije nego što sam uspio bilo što reći, na hodniku se pojavio moj šef. Iva mi je kimnula u znak pozdrava i okrenuvši mi leđa ostavila me samoga. Danas mi se ta scena čini simboličnom za sve ono što je kasnije uslijedilo.
Ne mogavši izbrisati iz misli fascinantnu neznanku, još iste večeri sam je nazvao. Kad, međutim, ni nakon trećeg pokušaja nije podigla slušalicu, ostavio sam joj poruku na automatskoj sekretarici. Nadao sam se, čak sam bio i siguran, da će mi ona uzvratiti poziv, no kad to nije učinila, prvi put u životu osjetio sam duboku frustraciju. Nikada ranije nisam osjetio potrebu da trčim za nekom ženom. Možda i nisam neki ljepotan, ali definitivno nisam ružan. Imam dobar smisao za humor, a i moj je poziv ženama privlačan. Ovo posljednje je Ivi, dakako, bilo potpuno svejedno. Ona je kroz svoj posao upoznavala dovoljno mnogo liječnika da joj moja titula nije ništa značila.
Mjesec dana kasnije, baš kad sam već pomislio da je vjerojatno nikad više neću vidjeti, sreo sam je ponovo na parkiralištu ispred klinike. Vozila je nov, vatreno crven peugeot i sparkirala ga točno pokraj mojeg auta.
- Ah, gospodin doktor! - ovaj put mi se čak i nasmiješila.
- Kako stojite večeras s vremenom? Može doma kod mene? U osam?
Mislim da je suvišno naglašavati koliko me njezin izravan pristup osupnuo. Izravniju ponudu u životu nisam čuo! Na trenutak sam čak osjetio kako u meni raste ljutnja: nisam bio lovac ni na kakvu avanturu, već sam je uistinu želio upoznati. Osim toga, njezin postupak me učinio nesigurnim, a to je bio osjećaj koji mi se nije sviđao.
- Onda? Jesi li slobodan ili već imaš nešto u planu?
Otvorila je vrata svog auta i ubacila torbicu na suvozačko sjedalo. Smjesta sam stekao dojam da je u žurbi i da ću, ako brzo ne reagiram, nepovratno izgubiti svoju priliku. Zato sam pristao…
Iste večeri stajao sam točno u minutu pred njezinim vratima s bocom finog vina u ruci. Dok sam si ja u glavi iskonstruirao da je sigurno zainteresirana samo za prolaznu avanturu, ona me dočekala s večerom.
- Samo tjestenina i salata, ali sve sam sama pripremila - nasmiješila mi se.
Na sebi je imala traperice i bijelu bluzu i za moj pojam djelovala je nevjerojatno seksi. Ma koliko to zvučalo čudno, te smo večeri samo jeli i pričali. Pripovijedala mi je o svom poslu, svojoj obitelji i svom bivšem mužu Janku.
- On je stvarno bio drag, ali želio me imati dvadeset i četiri sata samo za sebe. Zaista, ne pretjerujem: htio je baš sve raditi zajedno sa mnom. Čak bi me ujutro čekao u kupaonici da zajedno peremo zube! Hajde, reci, nije li to suludo?
Meni se nije činilo suludim jer bih i ja rado s njome prao zube, no zapravo nisam želio razgovarati o njenom bivšem. Na njeno pitanje ipak sam potvrdno kimnuo, pokazujući joj grimasom kako je to stvarno moralo biti "iritantno".
Nakon jela smo s čašom vina u ruci sjeli na njezin balkon. Bila je topla jesenska večer, a želja za Ivom u meni je u međuvremenu toliko narasla da sam se jedva uspijevao koncentrirati na ono što je pričala. Htio sam samo zagnjuriti glavu u tu njenu crvenu grivu, milovati njezinu glatku kožu i konačno osjetiti te njene pune usne. Međutim, uza sve iskušenje, ona je isijavala neku nedefiniranu distancu. Oko jedanaest sati poslala me doma.
- Bit će mi drago da se ponovno vidimo. Javit ću ti se, može?
Na hodniku, prije nego što sam dohvatio kvaku na vratima, skupio sam svu hrabrost i privukao je u zagrljaj. Uzvratila mi je poljubac s takvom predanošću da sam se već ponadao nečem više. Njezin jezik se poigravao s mojim, njene ruke su klizile preko mojih leđa, hvatajući me za stražnjicu i one najosjetljivije dijelove na mome tijelu. Osjetio sam njene tople čvrste grudi kroz tanku tkaninu i primijetio da ne nosi grudnjak. Dok se u meni upravo odigravala prava eksplozija hormona, ona je prošaptala:
- Za danas bi bilo dosta. Do uskoro, može?
Njezine su usne bile jedva na centimetar udaljene od mojih dok je to govorila, tako da me njezin dah okrznuo po licu. Bio sam užasno uzbuđen, ali obuzdao sam se. Kad sam se našao na cesti, zbunjeno sam prošao rukama kroz kosu. Nisam imao pojma što mi se upravo dogodilo. Ma koliko se trudio, nikako nisam mogao proniknuti u psihu te žene. Istodobno ju je upravo to činilo tako primamljivom!
Čeznutljivo sam čekao na poziv koji mi je obećala, a kako on nije stizao, u meni su se izmjenjivali osjećaji: od ljutnje i razočaranja pa sve do lude želje da dobijem tu ženu. Nakon tjedan dana tišine, odlučio sam pogaziti svoj ponos i nazvati je. Kad se i opet uključila automatska sekretarica, ostavio sam joj u njenom stilu prilično izravnu poruku: "Želim te ponovo vidjeti i dolazim sutra po tebe za večeru!" Pola sata kasnije Iva me nazvala i rekla da sutradan nikako ne može.
- Ali, ako hoćeš, možeš danas nakratko navratiti k meni - dodala je.
Bio sam, naravno, sretan zbog njene ponude, no neki unutarnji glas mi je istodobno govorio da zapravo i nemam razloga za veselje. Zašto je baš uvijek sve moralo biti po njenom? S druge strane, nije kao da sam imao neki plan za taj dan, a ionako sam cijelo vrijeme mislio samo na nju. Dakle, što mi je drugo preostalo nego pristati.
Ovaj put je na sebi imala kratku crnu haljinu s dubokim dekolteom. Stopala u sandalama bila su joj bosa, a nokti namazani kričavo crvenim lakom.
- Uđi - pozvala me mazno.
Stanom se širio senzualan miris cvjetnih eteričnih ulja. Uzela me za ruku i odvela u dnevni boravak. Svjetlo je bilo prigušeno, a na stolu je bilo nekoliko svijeća.
- Mislim da je došlo vrijeme da prijeđemo na ono bitno - promrmljala je i prešla mi prstima preko obraza. Stajala je tik uz mene. Mogao sam osjetiti kako uzbuđenje u meni iz trena u tren raste.
- Želiš li znati što imam ispod ove tanašne haljinice? - upitala me jedva čujno.
Naravno da sam želio. I to smjesta! Kad sam joj zadigao haljinu, zabljesnula me bjelina njene puti: ništa nije imala na sebi! I to je u kratkim crtama bilo to: kao da mi je netko zamračio um, prepustio sam se strasti i ne sluteći da zapravo padam u ponor iz kojeg nema izlaza.
Seks s njom bio je nešto najnevjerojatnije što sam ikad doživio. Iako je ranije bilo žena u mom životu, ni s jednom nisam takvo što iskusio. Kasnije, dok smo ležali iscrpljeni jedno pored drugoga, pokušao sam je uzeti u naručje, no ona se brzo izmigoljila.
- Nemoj se, molim te, ljutiti, ali moram se odmoriti jer sutra rano ustajem.
Kao da mi je opalila šamar posred lica. Ponovno sam osjetio ljutnju, no ovaj se put čak nisam trudio prikriti je.
- Reci mi, je li s tobom sve u redu? Naručiš me k sebi kao kakvog potrčka, a kad ti moje društvo više ne odgovara, jednostavno me nogiraš!
Njezin pogled nije bio u skladu s njenim ponašanjem od maloprije. Sad me gledala kao da je pogođena.
- Mladene, oprosti mi, žao mi je. Nisam htjela da tako ispadne. Naravno da možeš još ostati ako to želiš.
- Zaboravi! - promrmljao sam. Zaista odjednom više nisam za to imao volje. Ustao sam iz kreveta, pokupio svoju odjeću i povukao se u kupaonicu kako bih se odjenuo.
- Idem ja! - doviknuo sam joj iz hodnika kad sam bio gotov, no istog trena ona se stvorila ispred mene i prepriječila mi put.
- Mladene, molim te, nemoj se duriti. Ovo danas je bilo fantastično. Vidimo se i sutra?
- Mislio sam da sutra nemaš vremena - bocnuo sam je uzrujano.
- Sredit ću to.
Stajala je preda mnom sitna i krhka, ogrnuta u kućni ogrtač koji joj se otvorio na grudima. U tom mi je trenu djelovala nekako nesretno.
- Vidjet ću - promrmljao sam. - Laku noć!
Ostavio sam je bez poljupca i bez dodira. Tek što sam stigao doma, zazvonio je telefon. Bila je to Iva. Govorila mi je o tome kako njoj naprosto treba izvjesna sloboda i kako to nema nikakve veze s njenim osjećajima prema partneru. Trudila se objasniti mi kako joj je nakon mukotrpnog braka važno otpočetka vezu postaviti na prave temelje.
- Znam da sam te povrijedila. Nisam to htjela, vjeruj mi!
Zvučala je iskreno i odjednom mi se učinilo da sam možda preburno reagirao. I ja sam već toliko puta spavao sa ženama s kojima mi je bilo lijepo i koje sam želio ponovno vidjeti, a opet sam jedva čekao da odu pa da ostanem sam u svom krevetu. Doduše, sve su to bile veze za koje sam od početka znao da neće dugo trajati, a u tu kategoriju se definitivno nisam htio svrstati kod Ive.
U svakom slučaju, prihvatio sam njenu ispriku. Hoćemo li se ponovno naći i kada, to sam pitanje ostavio otvoreno. Izvana, naravno. U sebi sam jedva čekao da ponovno budem s njom…
Nakon dva dana šutnje ponovno me nazvala. Bila je nedjelja i, kako je rekla, namjeravala me posjetiti. Ja sam upravo namjeravao izaći, no to joj nisam rekao. Bio sam spreman otkazati dogovor sa starim prijateljem samo kako bih se vidio s njom.
- Naravno, samo ako imaš vremena - rekla je baršunastim glasom.
- Pa, nisam imao nikakvih planova - slagao sam i još dok smo razgovarali, utipkao sms poruku Tončiju s kojim sam se trebao naći. "Sorry, stari, nešto mi je iskrsnulo", pisao sam. Čim sam prekinuo vezu s Ivom, odjurio sam pod tuš. Srce mi je tuklo kao zatreskanom tinejdžeru pred prvi spoj.
Nepuni sat kasnije Iva je bila kod mene. Već u hodniku pustila je svoj dugi ogrtač u kojem je došla da sklizne na pod. Ispod njega je imala samo crni čipkasti kombine i čarape s halterima.
- Nedostajao si mi - prela je poput mačke i njišući izazovno bokovima došla do mene.
Pola sata kasnije izvukla se iz mog zgužvanog kreveta i dala mi dug poljubac.
- Moja mama danas ima rođendan. Žao mi je, rado bih ostala još kod tebe, ali moram ići. Ne ljutiš se, zar ne?
Kao poliven hladnom vodom ostao sam ležati. Odjednom sam bio sasvim siguran da će moja veza s Ivom uvijek izgledati ovako: pola sata čistog ludila od požude, potom brzi rastanak i na kraju čekanje i nadanje ponovnom susretu.
Nedugo potom mogao sam čuti kako su se zatvorila ulazna vrata. Osjećao sam se bijedno i iskorišteno. Bio sam nesretan i bijesan, povrh svega i zato što su mi se svi ti moji osjećaji činili krajnje nemuževnima. Nisu li muškarci obično ti koji iskorištavaju žene i okreću im leđa nakon seksa? S Ivom je bio obratan slučaj: ona je bila ta koja se poigravala sa mnom kao s kakvim lutkom. No ja sam je ipak i dalje silno želio. I to ne samo povremeno, na nekoliko sati, već cijelo vrijeme. Ali, kako mi je rekla, upravo se toga ona užasavala.
Zbog golemog nezadovoljstva koje sam osjetio i taj put kad me nakon vrućeg seksa tako hladno ostavila, odlučio sam prekinuti s njom. Čak sam uspio uvjeriti samoga sebe i da će mi to donijeti olakšanje. Kako bih skrenuo misli u drugom pravcu, nazvao sam Tončija.
- Ipak nisi imao posjet koji si očekivao? Ili je već završio? - zanimalo ga je.
Ne znam ni sam zašto, ali bilo me je stid priznati mu cijelu istinu.
- Ma, pusti sad to. Važno je da opet imam vremena. Jesi li još uvijek za piće? - govorio sam užurbano, nadajući se da me neće ispitivati o detaljima.
Te večeri sam imao noćne more i sanjao crvenokose žene koje uzvikuju moje ime, no kad bih krenuo prema njima, nisu me puštale k sebi. Sljedećeg jutra morao sam skupiti svu snagu da ne nazovem Ivu. Odlučnost me pratila sve do večeri, a onda sam ipak pokleknuo i okrenuo njen broj. Nije bila doma, no javila se ponovno oko jedanaest. Pitala me želim li doći k njoj…
Tako je to sada sa mnom i Ivom već dulje od godinu dana. Između nas postoji samo seks. Nikakvi zajednički planovi, nikakvi konstruktivni razgovori…
Moram si priznati da sam ovisan o Ivi i, iskreno, ne znam kako ću s tom ovisnošću izaći na kraj. Sada se već polako bojim i za svoju budućnost. Iva definitivno nije žena s kojom mogu planirati obitelj i brak. S druge strane, sve moje misli zaokupljene su samo njome, tako da se pitam hoću li ikad uspjeti pronaći neku normalnu ženu. Odnedavno sam počeo gledati oglase po novinama. Liječnici se traže po cijeloj zemlji. Možda bi mi preseljenje donijelo spas. Kako se ono lijepo kaže, daleko od oka, daleko od srca.
Nisam siguran bi li to u Ivinu slučaju pomoglo, ali pokušat ću. Konačno, ne želim cijeloga života biti nečiji Don Juan. Želim se jednoga dana skrasiti, imati obitelj, topli dom. Samo da se uspijem istrgnuti iz Ivinih pandži…!