Papinu (sada već bivšem) sobaru Paolu Gabrieleu vatikanski istražitelji prijete kaznom do 30 godina zatvora ne zato što bi bili uistinu uvjereni da je “Paolino” (kako su ga zvali, onako dobrohotno intimno pokroviteljski) zaista atentirao na osobnu sigurnost njihova Svetog Oca, nego da ga uplaše i ucijene, kako bi odao imena onih za koje je radio. Ili kako bi okrivio nekoga tko stoji visoko a smeta.
Nakon “neformalne” pokrenuta je i “formalna istraga” , koju vodi vatikanski istražni sudac Piero Antonio Bonnet. Istodobno i dalje radi kardinalsko povjerenstvo koje je imenovao Benedikt XVI, a pod njegovim pokroviteljstvom i Vatikanska žandarmerija. Pretresaju se ne samo papiri nego - u XXI smo stoljeću - ispisi telefonskih poziva, elektronska pošta, snimci prisluškivanja (!), te - bankovni računi. Nitko ne kaže, ali imam dojam da s Vatikanskom žandarmerijom surađuje i Državna policija Talijanske Republike, ali kad je riječ o vatikanskim državljanima.
Opće uvjerenje
Opće je uvjerenje, i u Vatikanu i u Italiji (među onima koji se ovim škandalom bakću), da Gabriele nije djelovao sam, niti za novac.
Rimska la Repubblica tvrdi da je pod istragom i “neka mlada gospođa”, koja radi i u Vatikanu i u Italiji, talijanska državljanka. “Ona želi da na vidjelo iziđe trulež iz Vatikana”, citira la Repubblica anonimnog prijatelja anonimne gospođe, za koju ipak tvrdi da je surađivala i s bl. Ivanom Pavlom II, a i s Benediktom XVI, koga da je pratila u ožujku na apostolskom putovanju u Meksiko i na Kubu. Naglašeno je da ta gospođa nije angažirana preko kardinala državnog tajnika Tarcisija Bertonea nego je izravno u Papinoj službi.
Otvoren je dojam, i on se ni ne krije, da se unutar vatikanskih zidina vodi bellum omnium contra omnes, rat svih protiv sviju. Vrh Katoličke crkve daje dojam da je posrijedi gremij vođen zajedničkim idealom - evangelizacijom i promicanjem kršćanskih kreposti - i pod vodstvom Bogom nadahnuta autoriteta (Pape), što vodi u jednom smjeru i ka jednom cilju i najrazličitije vjerske duhove: mislioce i ljude od djela, Crkvu po župama i Crkvu u pokretima, napokon i, uvjetno rečeno, liberale i konzervativce.
Upravo je tadašnji kardinal Ratzinger dignuo glas protiv “nečisti” u Crkvi, u osvit svog izbora za papu usporedio ju je s krhkom orahovom ljuskom na uzburkanu moru, krenuo je u obračun s pedofilijom u svećeničkim i redovničkim redovima žešće od svoga blaženog prethodnika, zahtijevao je transparentnost i legalnost u vatikanskim financijama… Ugrozio je više od jednog interesa.
Odabrati barjak
Sve što se događa služi (i) tezi da je Benedikt XVI intelektualac, knjiški čovjek, nesposoban voditi Crkvu. Ruše ga, premda s različitim motivima, i Bertone koji je sebi prigrabio poluge autoriteta i ondje gdje ga formalno ne idu, i oni koji jurišaju na Bertonea kao uzurpatora. Očito je Papa, sve kao da neće, nagazio na papak raznim partikularnim interesima.
O. Federico Lombardi je u svom uvodniku, koji je objavio Octava Dies, opisao svoje viđenje stanja, koje gotovo da je katastrofično, a nedvojbeno je manihejsko, citirajući zapravo osnivača svog reda sv. Ignacija (Ińiga de Loyolu): “Moramo izabrati stojimo li pod barjakom demonovim ili Isusovim. Pod prvim se novači u potrazi za bogatstvom, ispraznom čašću, ohološću…, a pod Isusovim ljubeći siromaštvo, duhovno i materijalno, poniženja, poniznost i sve ine kreposti. Jasno, zar ne? Aktualno, nije li?”.
Vatikanski Grad je malen, ima oko 1000 državljana, prostire se na 44 hektara. U tome tijesnu ambijentu svi se sreću, svi se zapravo znaju, pa i žandari i (osumnjičeni) lopovi. Talijanske novine navode i riječi neidentificiranoga vatikanskoga visokog dužnosnika: “Svi su prisluškivani, špijuni i ‘bube’ su svugdje, zar mislite da se to ne zna? Djeluje raison d’Etat, dobar cilj opravdava loša sredstva”. Uistinu, ako se sve svodi na rat demona i Isusa, onda nije teško opravdati sredstva. U Vatikanu barem (više) nema torture (kao u Guantánamu). Ali da svatko svakoga špijunira… To baš daje na staljinizam.
Teorije urote
Da je do prepucavanja, moglo bi se reći: tko izmišlja špijune u tuđoj kući, nađe ih u svojoj. Ali to bi bilo prejeftino. Istina je, vjerojatno, gora: tko stvara trulež i u njoj živi, uključujući međusobno špijuniranje i podvaljivanje, logično se svojim blatom nabacuje i na druge, jer pretpostavlja da su svi truli kao i on. Pa onda nije čudno da se u pojedinim zatvorenim sredinama Katoličke crkve stalno i paranoično proizvode teorije urote i vrte ventilatori s gnojem.
Vatikan ovaj skandal nije krio od javnosti
Treba napomenuti da Sveta Stolica ovaj skandal ni u jednom trenutku nije krila od od javnosti. Nije bilo ni jednog momenta - od “curenja” pisama monsignora Viganňa do pritvaranja Gabrielea - da o tome nije bila riječ isti ili sljedeći dan na konferenciji za novinare u Uredu za novinstvo Svete Stolice. Voditelj Ureda o. Federico Lombardi uvijek je na dosegu novinara i uvijek direktno odgovara na pitanja. S te strane Sveta Stolica je otvorena javnosti jer zna da je to najbolji način da njezino gledište i njezina verzija dopru u javnost.