Stipu Pletikosu vole navijači, treneri, mediji... Ukratko - svi. No, za razliku od mnogih, on neće svoju popularnost pripisivati karizmi, horoskopu, ni ikakvomu PR-u, nego vlastitom miru i produhovljenosti koje mu daje snažna vjera u Boga.
Dok mnogi ovih dana jurcaju po šoping centrima, Pletikosa će s obitelji na ispovijed te će se zajednički pomoliti. Jer to je smisao Božića, blagdana koji je za njega, kako kaže, najradosniji. Božić se on, međutim, trudi živjeti i svaki dan u godini, nastojeći činiti dobro sebi i bližnjima.
- U vrijeme Adventa i samog Božića puno razmišljam o svojim nedostacima i slabostima u prethodnoj godini i tada intezivnije, uz Božju pomoć, kroz proučavanje Biblije, radim na duhovnom rastu - kaže vratar koji nije usvojio konzumerističke navike. Istina, kupuje poklone ali isključivo kao znak pažnje. Uostalom, tako uči i vlastito dijete...
- Govorim mu kako je bit Božića sebedarje potrebnoj braći i sestrama koji žive u teškim životnim uvjetima, a mnogi i u osamljenosti. Trudimo se donijeti Isusa onima koji su odbačeni od našeg društva. U njima vidim trpećeg Isusa Krista i živu sliku raspete ljubavi - kaže ugledni sportaš koji je vjeru spoznao 2006. godine u vrijeme kada mu se razbolio pokojni otac Frane. Do tada se molio samo po potrebi, odnosno kada bi imao neki problem.
Život u grijehu i laži
- Mnogo sam griješio i živio po duhu ovoga svijeta jer su mi kao “popularnom” nogometašu sva vrata bila širom otvorena. Bio sam zarobljen onim materijalnim što sam posjedovao poput odjeće, automobila i putovanja i na taj način se kratkotrajno zadovoljavao. No, iza svega toga se nudila jedna velika laž, to jest zadovoljavanje niskih strasti. Nakon očeve operacije, emocionalno sasvim iscrpljen, shvaćajući kako se polako urušavam, doslovno sam otrčao u ispovjedaonicu i skrušeno se ispovjedajući tražio od Boga iskreni oprost. Bog se poslužio svećenikom koji me upitao: “Kakav sam ja to čovjek u biti?”
Tada se u meni prelomilo i shvatio sam da u iskrenoj vjeri nema kompromisa. Ne možeš sjediti na svije stolice - slikovito je opisao teške životne trenutke Stipe Pletikosa koji ne krije kako mu je u pronalasku vjere pomogla supruga koja je već tada duboko uronila u Isusov nauk.
Bez mise sam ranjiv
- Tada je krenulo moje predanje punim srcem koje će trajati do mog odlaska s ovoga svijeta. Jednostavno dođeš do zida napravljenog od svog ega, taštine, sebičnosti i grijeha i ne možeš upoznati sebe onakvog kakavi si istinski stvoren na Božju sliku i priliku. Odbacujući grijehe počinješ živjeti vjeru shvaćajući kako razum i inteligencija nisu krajnji domet ljudskog bića već duhovnost i čovjekov odnos s Bogom - tumači prvi vratar reprezentacije Hrvatske koji vjeru ne zapostavlja unatoč činjenici da ga je karijera odvela u Rusiju. Obiteljsku molitvu Svete krunice prakticira preko tjedna, a Svetu misu u nedjelju ne propušta.
- U Rostovu redovito sudjelujem u slavljenju Svete mise bez koje, uz sakrament ispovijedi, ne mogu duhovno rasti i čim malo to “zapostavim” osjećam se puno slabiji i ranjiviji. U današnjem vremenu gdje tehnološki razvoj samo pojačava to “novo vrijeme” kako ga promiču civilizacijski literati, a rezultat svega je da društvo pridodaje premoć svemu što je novo, brzo i napredno.
Božji svjedok na terenu
Ostaje jako malo mjesta za unutarnji rast koji nas treba voditi poštivanju Boga, zemlje, ljudi oko nas i vlastitog dostajanstva. To su opasnosti s kojima se svakodnevno susrećemo i kojima se nastojimo oduprijeti pozornošću prema promjenama u svijetu i poslušnosti prema duhovnom životu. Jer, živjeti u grijehu znači živjeti u suprotnosti s duhom. Jednostavno, tako se na neki način i obnavljam - tumači Plete koji je svoju duhovnost prenio na obitelj. Smatra kako djeca trebaju učiti na primjeru svojih roditelja, truditi se biti autentični i siguran je kako će njegov sin uspjeti to prepoznati. Pletikosa ne krije kako mu vjera puno pomaže u nogometu jer mu daje “besprijekoran mir, koncentraciju i stabilnost”.
- Nogomet je igra, ali važno je znati za koga igraš, tko te inspirira i kakav primjer ostavljaš. Bog zauzvrat samo želi da budem njegov svjedok na terenu kako bi svaki čovjek po meni osjetio njegovu ljubav. Činjenica je da čovjek sa duhovnošću postaje ispunjeniji mirom što je jako bitno u suvremenom nogometu koji postaje sve više biznis, a sve manje sport. Pritisak je ogroman. Od uprave, medija, trenera navijača - jasan je Pletikosa koji će blagdane provesti u krugu mnogobrojne obitelji jer kako kaže:
- Ispovijed, misa i zajednička obiteljska molitva su temelj Božića.
Hajduk će sa svojom dicom do trofeja
Pletikosa ne krije kako je Hajduk vječna tema i inspiracija. Iz Rusije pozorno prati što se događa u Hajduku i ne krije oduševljenje novim smjerom koji su zauzeli na Poljudu.
- Konačno su shvatili da mogu uspjeti isključivo sa “svojom dicom”. Sjećam se one šampionske 2001. godine kada nas je na povratku iz Varaždina dočekalo 150 tisuća Splićana, a na fotografiji od 27 igrača, nas 21 izašlo je iz omladinske škole. To je pravi put Hajduka. Nažalost, na Poljudu su godinama stvarani umreženi rodbinski odnosi pa im se na koncu dogodilo da ih navijači moraju spašavati od gašenja. Optimist sam po pitanju sudbine mog kluba jer s takvom ljubavi i energijom koju Hajduk ima iza sebe brzo će se vratiti u borbu za trofeje. To je neizbježno, jer Hajduk je, kako je svojevremeno pisalo na jednom velikom transparentu Sjevera - “Besmrtan”.
Pletine rečenice melodija su za uši svakog navijača Hajduka. Ali, ne vole ga samo oni inficirani “bilom” bojom. Plete je s navijačima imao fenomenalne odnose gdje god je igrao. I u Rostovu ga doživljavaju kao “Spasitelja”.
- Glupo mi je pričati kako me drugi doživljavaju, ali zahvalan sam što su navijači u meni prepoznali “običnog čovjeka”. Vječno ću pamtiti koliko mi je Torcida pomogla na početku karijere, koliko su mi davali podršku kada sam u jednom od prvih nastupa primio gol kroz noge. Pamtim i maksimirski sjever kada mi je prvi put skandirao protiv Belgije 2001. godine. Sve to se duboko ureže u dušu. Uvijek ću osjećati zahvalnost - skroman je naš sugovornik.
Tek dolaze moje najbolje godine
Čim je stigla pauza, Pletikosa je pohitao prema Splitu. Svugdje je lijepo, ali kod kuće je ipak najljepše. Podno Marjana Stipe sređuje dojmove na godinu koju ostavlja iza sebe. I generalna ocjena je pozitivna. Na velika se vrata vratio nakon ozljede i Tottenhama.
- Fizički i psihički se osjećam čvrsto, a s iskustvom je brzina reakcije postala rutina i mislim da su najbolje godine ispred mene - rekao je Pletikosa, koji je nastup na Euru istaknuo kao najvažniji događaj sportske 2012.
- Opet se osjećamo kao pobjednici jer smo igrama, ponašanjem i prezentiranjem države učinili Hrvate ponosnim - tvrdi Stipe svjestan da je rezultat taj koji se pamti, a Hrvati su zapeli u skupini...
- Nakon Španjolske sjedio sam u svlačionici i promatrao tužna lica. Svašta mi je prolazilo glavom. Odustajanje od reprezentacije, besmisao natjecanja... Ali, možda baš ti pogledi i ljudi koji su nas dočekali u Hrvatskoj dali su potrebnu snagu da nastavimo bolje i moćnije.
Na Euru je bio i oproštaj s Bilićem. Njegov opus će sažeti u jednu riječ - fenomenalno.
- Omjer pobjeda i poraza dovoljno govori. Prošao je turbulentno razdoblje od hvalospjeva pa do javnog poniženja, ali uzdignuo se iznad svega i pokazao vrhunsko umijeće - naglasio je naš sugovornik.
Nasljednik je kvalifikacije otvorio na način kojem se malo tko nadao. Unatoč vojsci oponenata, Štimac je briljirao.
- Rezultati su mjerilo rada, a Igor je u kratkom roku pohvatao konce. Igrači su dobro reagirali i plod svega je deset bodova, ali i veliki optimizam. Žao mi je što više nema Krune o kojem imam odlično mišljenje, a moram naglasiti kako je pravo osvježenje stiglo s Rogićem koji me oduševio. Tudor? Van terena smo mnogo zajedno, ali na pripremama imamo odnos igrač-trener. Disciplina i koncentracija temelj je svakog uspjeha - zaključio je Plete.