Oktanska tvornica strasti

Objavljeno: 12.01.2010

Kao i po tko zna koji put, navukao sam kožnu opravu, nabio kacigu na glavu, otpustio ručicu spojke te odvrnuo gas. Prvih nekoliko krugova sessiona br. 1, bauljao sam pistom poput guske u magli, lovio pravi ritam te pamtio zavoje i tražio prave putanje. Tek sam u sljedećem polusatnom izlasku počeo iskušavati odlike motora na kojem sam sjedio. Ispod moje stražnjice, strpljivo je brundala te čekala da provrišti britka i snažna Aprilia od jedne litre s cilindrima u V. Iako vizualno gotovo istovjetna svojoj skupoj sestri nadimka Factory.

Nova RSV4R znatno je povoljnija i običnim ljudima cjenovno pristupačnija. Ona nema skupi Ohlinsov ovjes, nema superlake kotače od kovanog aluminija i usisna tijela ubrizgavanja goriva promjenjive geometrije kao njena super seka, ali koga za to uostalom i briga. Vjerujte mi na riječ, tu razliku će primijetiti samo ozbiljni trkaći-natjecatelji. Iako sam na stazi Misano nedavno isprobao i skuplju verziju, moj izbor kod kupnje bio bi baš ova jeftinija. Reći ću vam i zašto. Provrt i hod iznose 78 x 52.3 mm, kompresioni omjer je 13:1, agregat ispucava 180 konjskih snaga pri 12.500 okr/min, te lomi sa 115 Nm pri 10 000 okr/min. R model koristi Weber- Marelli usisna tijela promjera 48 mm umjesto Dell'Ortovog proizvoda istog dijametra kod Factory. Usisni kanali nisu promjenjive geometrije kao na skupljem modelu, ali tu je i dalje 8 injektora. Sekundarni također imaju "fan efekt" i aktiviraju se samo pri najvećim opterećenjima. Centralna ECU jedinica je Magneti Marelli, kao i na skupljem modelu. 

U kombinaciji s relativno kratkim odnosima u mjenjaču (osim duge prve brzine), RSV4-R rekordno brzo ostvaruje svoj maksimum. Na startno - ciljnoj ravnini, digitalni pokazivač brzine iz kruga u krug pokazivao mi je sve višlje znamenke koje su redovito prelazile 270, a ponekad i 280 km/h. Jeste li još skeptični? Ok. Neka ste. Pri srednjim okretajima motor je toliko jak da je ponekad teško zadržati prednji kotač na zemlji. Agregat snažno vuče od 3.000 okretaja u bilo kojoj brzini, bez ikakvog zastajanja ili rupe sve do 14.000/min. Tada na snagu stupa limitator vrtnje. Identično kao kod RSV4 Factory.
Staza u Estorilu duga je 4.182 metra. Sastoji se od devet desnih i samo četiri lijeva zavoja, a vozi se desni krug. U nekim zavojima brzina pada i ispod 60 km/h, a usponi i nizbrdice također su njen sastavni i nezaobilazni dio. Dugi, desni zavoj imena Parabolica završava ulaskom u ciljnu ravninu, a njime sam u trećoj brzini, zalegnut na koljeno vozio preko 220 km/h. Startni pravac oštro tone u nizbrdicu i kulminira oštrim kočenjem do svega osamdesetak na sat, te poprilično neravnom asvaltnom podlogom. Umjesto Ohlinsovih komponenti ovjesa, RSV4R sprijeda ima u svim parametrima podesivu Showa vilicu promjera 43 mm. Umjesto renomiranog švedskog stražnjeg amortizera, tu je Sachs apsorber sa odvojenim spremnikom plina, također višestruko podesiv. Amortizer upravljača je također austrijskog proizvođača Sachs i nije podesiv. 

Unatoč navedenim karakteristikama staze po kojoj sam jurio, s motociklom se nije događalo baš ništa te niti u jednom trenutku nisam osjetio slabost jeftinijeg austrijskog ovjesa. Kome onda treba onaj skupi švedski! Opet samo ozbiljnim trkačima - natjecateljima. Brembove kočnice iste su kao na Factory. Prednji diskovi promjera 320 milimetara sa četiriklipnim radijalno pričvršćenim kliještima te stražnji disk promjera 220 mm s dvoklipnim kliještima svoje dužnosti u svakom trenutku obavljale su besprijekorno. Niti jednom, pa ni na kraju ciljne ravnice gdje se postižu velike brzine, za zaustavljanje mi nije bio potreban stisak kočnice jači od onog dva prsta desne ruke.