Intervju s ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić pokušala smo dogovoriti u onim dramatičnim danima kad su se i Vlada i koalicija lomile oko promjene zakona o europskom uhidbenom nalogu, u javnosti nazvanom Lex Perković. Ali ona u to vrijeme nije htjela istupati u javnosti. Premda, curilo je iz Banskih dvora, ima bitnu ulogu u tim događajima. Suprotno premijeru Zoranu Milanoviću, potpredsjednica Vlade već je neko vrijeme otvoreno zastupala stav da se zakon mora promijeniti, u skladu s obavezama koje je Hrvatska preuzela u pristupnom procesu. U međuvremenu u medije su počele stizati informacije o tome kako je to lomljenje u vrhu vlasti zapravo izgledalo. Kako ga je Vesna Pusić doživjela?
Nejednakost država
- Mislila sam da nije primjereno istupati u javnosti dok se problem ne riješi. A bila sam uvjerena da ćemo ga riješiti. Dapače, bila sam uvjerena da smo problem mogli apsolvirati čim smo ga primijetili, što je bilo neposredno nakon što je zakon upućen u Sabor na usvajanje. Tada se to moglo postići vrlo jednostavno, amandmanom Vlade. Ali, oko toga, na žalost, nije postignut dogovor. Smatram vrlo važnim istaknuti da je problem riješen u hrvatskoj Vladi. Dobro, možda ga je Vlada i kreirala, ali ga je i riješila. Riješila ga je vlastitim snagama, premda je ponekad izgledalo da je to napravila pod pritiskom Bruxellesa.
A utjecaj Europske komisije?
- Europska komisija svoje je mišljenje rekla vrlo jasno odmah na početku, prije nego je zakon i izglasan. Inzistirala je na tome da se Hrvatska drži obaveza koje su sastavni dio našeg pristupnog ugovora. Naravno, postoji prostor da se u konkretnom slučaju, dakle vezano uz europski uhidbeni nalog, pokrene pitanje nejednakog statusa država zavisno od godine pristupanja Europskoj uniji. Ali redoslijed je poteza jasan: svaka se članica EU mora ponašati u skladu s važećim pravilima; ako ih smatra nepravednim, može pokrenuti određenu proceduru za njihovo preispitivanje i promjenu.
Planirate pokrenuti takvu inicijativu u Bruxellesu?
- To je moguće. U najmanju se ruku može razgovarati o tome da bi se jednaka pravila morala odnositi na sve zemlje, neovisno o tome kad su postale članice. Ali moram reći da ova tema sama po sebi nije dramatična. Naravno, važno se držati preuzetih obaveza, vjerodostojnost je u međunarodnim odnosima uvijek važna, ali s obzirom na druge probleme koji su na dnevnom redu, to je bila bura u čaši vode.
Stoj na glavi
Sada se mogu čuti tumačenja da je problem zapravo proizveden u vašem Ministarstvu vanjskih poslova jer ste dali pozitivno mišljenje o, kako se poslije pokazalo, spornoj promjeni zakona?
- Takvo je tumačenje svojevrstan stoj na glavi. Pokušaj da se stvari obrnu naglavačke. Ovo ministarstvo nije radilo sporni zakon, ali je, to je činjenica, propustilo vidjeti da zakon - koji je napisan u Ministarstvu pravosuđa, pa je njihova i primarna odgovornost - sadrži elemente koji su suprotni pristupnim obvezama. Upravo nakon tog slučaja pojačali smo službe koje su u mom Ministarstvu zadužene za davanje mišljenja o nadolazećim zakonima.
Kažete da ste predlagali promjenu zakona i prije nego što je prihvaćen, čim je pogreška primijećena. Ministar pravosuđa Miljenić tvrdi isto: i on je, kaže, bio spreman da se problem riješi odmah Vladinim amandmanom. Tko je onda bio protiv?
- U Vladi u to vrijeme nije postojala suglasnost oko toga da se problem riješi na takav način.
Jesu li tim lomovima oko Lex Perković narušeni odnosi u Vladi i koaliciji?
- Bez obzira na katkad jako burne rekcije, otpočetka je bilo jasno da će se nastali problem riješiti. Zdrav je razum govorio i koje je rješenje objektivno jedino moguće. Premda se činilo da je riječ o velikoj drami, slučaj nije imao takav potencijal. Naravno, ima tema, ekonomskih i svjetonazorskih, preko kojih se jednostavno ne može prijeći. Ali ovo nije bila takva tema.
Dolaze li na dnevni red neke dramatičnije teme?
- Mnoge su teme za nas dramatične. S jedne strane, dramatična je tema funkcioniranja institucija, s druge strane, stvaranja uvjeta za ekonomski oporavak. Mislim da smo trenutačno na prijelomnoj točki: obavili smo neke velike stvari, kao što je osiguravanje europskog okvira, koji nameće određenu nama vrlo važnu disciplinu; napravljen je i nekakav red u poreznom sustavu, što ljudima često nije lako, ali vidim da to prepoznaju kao pozitivan pomak… Sada na toj osnovi treba graditi napredak, koji podrazumijeva gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta.
Funkcioniranje koalicije
Ali zašto pokretanje ekonomskog oporavka Vladi nikako ne uspijeva? Evo, poslovna je zajednica upravo izašla s vrlo kritičnim ocjenama. Govore o katastrofalnom ekonomskom stanju. Predlažu mjere, što znači da u Vladine kapacitete više ne vjeruju. Razgovarate li o tim temama u koaliciji? Kad ste se uopće sastali posljednji put?
- Otkako sam došla na čelo HNS-a u ožujku ove godine još nije bilo sastanka u punom koalicijskom sastavu. Osobno se s predsjednicima svih partnerskih stranaka viđam relativno često.
Može li koalicija tako funkcionirati?
- Ne vidim opasnost da bi se koalicija mogla raspasti. Ljudi imaju osjećaj odgovornosti i razumiju da su zadaće malo veće od nas samih. Ali, zagovornik sam redovitijih koalicijskih sastanaka. Uvijek je korisno sjesti i razgovarati.
U političkim krugovima vlada uvjerenje da se HNS preslaguje u strahu od ambicije bivšeg predsjednika Ratka Čačića, koji je javno dao na znanje da se nakon odsluženja zatvorske kazne namjerava vratiti na čelo stranke?
- To ne ovisi o namjeri ni o odluci pojedinca. O tome odlučuje stranka. Mislim da se HNS počeo oporavljati. Rejting nam raste. U našim redovima vlada odlična atmosfera, po meni, homogenija nego u mnogim drugim strankama. Sve ostalo je marginalno. Različitih medijskih šumova uvijek će biti. Pokušaja ubacivanja sumnje također. Ali prema problemima nekih drugih stranaka, to je ništa.
Čačićevo uporište
Je li istina da ste uspjeli dogovoriti nekakav kompromis s, uvjetno rečeno, varaždinskom frakcijom, inače navodno jakim Čačićevim uporištem?
- U Varaždinu ne postoji nikakva frakcija i nismo trebali dogovarati nikakav kompromis. Cijela je stranka apsolutno na istoj strani. Neki od naših najvažnijih ljudi iz sjeverozapadne su Hrvatske, što je posve logično. Uložili su puno energije i vlastitih života u gradnju stranke i doveli je do vrlo zavidne razine. Oni su - sigurna sam - zadnji koji bi se igrali sa sudbinom HNS-a.