Inženjerka grafičke tehnologije Nike Mendek (43) zbog neprimanja plaće pokrenula je potkraj listopada stečaj tvrtke Mipad iz Prigorja Brdovečkog u kojoj je zaposlena od kolovoza 2008: poslodavac joj je, tvrdi, s kamatama dužan oko 350.000 kuna, ne može doći do svoje radne knjižice, ne može tražiti novi posao niti ostvariti prava na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Zadnju je plaću primila za polovicu kolovoza 2009.
- Nemam izbora, učinila sam sve što sam mogla, ali ovako više ne mogu živjeti. Ne mogu više podnijeti da sa 43 godine moram tražiti pomoć roditelja da bih preživjela - kaže Mendek.
U Mipadu, tvrtki s tada 30-ak zaposlenih koja izrađuje dijelove za građevinu, zaposlila se u srpnju 2008, i to preko HZZ-a.
- Moje radno mjesto bilo je voditeljica proizvodnje i kontrole kvalitete, odnosno bila sam zamjenica direktora. Tada sam imala mogućnost zapošljavanja na još dva mjesta, ali do Mipada sam trebala najkraće putovati, a i direktor tvrtke Dalibor Štimac me na sve načine molio da dođem raditi kod njega jer mu je hitno trebala osoba s VSS-om. Uz to, za moje je zapošljavanje dobio i poticaje HZZ-a od 36.000 kuna - kaže Mendek.
Najgora opcija
Čim je počela raditi, tvrdi, vidjela je da je izabrala najgoru opciju.
- Tvrtka je bila u ogromnim minusima i dugovima. Shvatila sam da ću se natezati za svaku plaću, skupa s ostalim zaposlenicima, a poslije sam saznala da mi 10 mjeseci nisu uplaćivani doprinosi. Istovremeno, direktor je mijenjao bijesne aute, nemilice trošio novac, stizali su računi iz najskupljih restorana s ogromnim ciframa. Posao je bio vrlo težak i mučan jer je tvrtka mnogima dugovala, a ja sam trebala nabavljati materijal. Plaća mi je bila 5000 kuna bruto - kaže Nike Mendek.
Polovicom srpnja 2009, dodaje, stvari su pukle. Između Štimca i njegove zamjenice, kaže Mendek, izbila je ozbiljna razmirica oko nabave materijala jer je Mendek tražila da tvrtka barem nešto plati dobavljaču. U suprotnom, rekla mu je, neće dobiti što im treba.
- Ja sam pukla, sve je izletjelo, pitala sam ga i za neplaćene doprinose, što ga je posebno razbjesnilo. Počeo je vikati i na kraju me pitao hoću li sama dati otkaz ili će mi ga on dati. Rekla sam da mi je svejedno i otišla. Kad sam došla u svoju sobu, čekao me otkaz ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga jer se ukida moje radno mjesto - kaže Mendek.
Potpisala je otkaz jer joj je svega bilo dosta i već je drugi dan otišla prijaviti se na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Baš dok je bila na Zavodu, kaže, nazvao ju je direktor i počeo joj se ispričavati i govoriti da je imao loš dan, da on to nije mislio, da se vrati na posao.
- Rekla sam mu da sam na HZZ-u i da ću ga poslije nazvati, na što je poludio. Naime, dobio je prilična sredstva poticaja i po ugovoru sam morala raditi najmanje godinu dana. Budući da mi je ranije dao otkaz, morat će vratiti taj novac. Počeo je ponovno vikati na mene i ja sam poklopila slušalicu - kaže Nike Mendek.
Industrijska špijunaža!
Nekoliko dana poslije poštom su joj stigli radna knjižica i novi tekst otkaza: taj je put otkaz bio izvanredni, zbog krivnje radnika, a razlog je bio - bavljenje industrijskom špijunažom!
- Nisam znala bih li plakala ili se smijala. Angažirala sam odvjetnika i krenula u bitku. S izvanrednim otkazom nemam nikakva prava ni na burzi - kaže Mendek. Krenula su dva sudska procesa, za prvi i za drugi otkaz. Sud ih je oba poništio. Prvi otkaz, koji je obrazložen ukidanjem tog radnog mjesta, poništen je jer je tri tjedna nakon što je Mendek dao otkaz Mipad ponovno raspisao natječaj za zapošljavanje radnika na isto radno mjesto. Poništenje tog otkaza postalo je pravomoćno u srpnju 2011., a sud je tvrtki naložio da Mendek u roku od osam dana vrati na posao, i to na isto radno mjesto.
- Prije pravomoćnosti poništenja prvog otkaza nepravomoćno je dokazana nedopuštenost i drugog otkaza jer naprosto nije mogao dokazati industrijsku špijunažu! Mislim da je na ročištu svima bilo smiješno. Nakon pravomoćnosti poništenja prvog otakza doma mi je stigao poziv da se javim na posao - kaže Mendek.
Novi posao čistačica
Do kolovoza 2010. tvrtka u kojoj je radila već joj je bila dužna, prema sudskom izračunu, 62.500 kuna uvećano za zatezne kamate. Mendek se, kaže, tada pokušala dogovoriti i okončati priču: ponudila je poslodavcu da joj isplati 16.000 kuna. Međutim, tvrdi Mendek, nije želio pristati.
- Tako sam se 6. srpnja 2011. u 6 ujutro pojavila na poslu. Direktor je došao nešto poslije mene. Sjeo je u svoju stolicu i pokazao mi prstom obližnji zid: ‘Tu se iza zida možete presvući i ići raditi u pogon ili uzmite metlu i čistite. A plaću vam ionako neću dati’. To mi je rekao i ponovio da je moje radno mjesto ukinuto.
Život s mobbingom
Kad sam izašla iz tvrtke, mislila sam da će me strefiti infarkt. Nisam to više mogla izdržati i otišla sam liječnici da mi otvori bolovanje. Dijagnoza: teška reakcija na stres i mobbing - kaže Nike Mendek.
Pravna trakavica se nastavila: poslodavac je tražio kontrolu bolovanja, a kad je Nike stigla prva naknada za bolovanje, shvatila je da ju je poslodavac prijavio kao NKV radnicu na minimalac.
- Da se razumijemo, ni tu plaću nisam dobivala, no on je HZZO-u dostavio podatke da sam zadnjih šest mjeseci primala bruto plaću od 2814 kuna! Poslala sam osam prijava inspektoratu rada i sve ih je izgubio. Čak štoviše, otvorio je novu tvrtku, na istoj adresi s istim osnivačem, i kupio novi auto - kaže Mendek.
Radna knjižica, koju mu je vratila, još je kod poslodavca i Mendek ne može do nje, iako ju je i pismeno zatražila. Tvrtka je, tvrdi, više od 450 dana u blokadi.
- Samo želim okončati ovu farsu. Ovako ne mogu živjeti - kaže Mendek.