Nisam primijetila da me policija prati. Valjda su moje nelegalno praćenje odradili profesionalno. Barem nešto.
No, koliko je porezne obveznike koštala privatna HDZ-ova operacija? I je li mojim praćenjem otklonjena potencijalna opasnost za državnu sigurnost?
Kada je u studenom 2011. Oliver Grbić naredio da se mene i moje kolege prati, istraživala sam korupciju u vrijeme mandata Ive Sanadera. Otkrila sam umirovljenog Vinka Šundu, prijatelja Eugena Laxe, i njegovo pismo, koje će poslije u sudskom postupku protiv bivšeg premijera postati dokaz, a Šunde jedan od svjedoka.
Međutim, sumnjam da je ta tema, kao i druge kojima sam se tada bavila vezane uz bivšeg premijera i druge iz HDZ-a toliko okupirala bivšeg ravantelja policije Grbića i njegova šefa Tomislava Karamarka.
Njima je, pretpostavljam, za oko zapeo članak pod naslovom “Ispitali su nas 105 s HTV-a... ali još ne Dijanu Čuljak i Hloverku Novak Srzić”.
Tih je dana bila počela istraga Državnog odvjetništva o malverzacijama i drugim sumnjivim radnjama na javnoj televiziji, a bivši suprug Dijane Čuljak, Vladimir Šelebaj Sellier, već je bio u pritvoru. Njegova supruga tada je bila u vezi s ravnateljem policije Grbićem, kako je javno otkrio i njezin bivši suprug. To je očito bila “veza” između mene i Grbića: zanimalo ga je odakle mi informacije o njegovoj djevojci.
Ako je to doista tako, znači da je policija zloupotrijebljena ne samo u političke, nego i u privatne svrhe.
Novinarski posao odradila sam u skladu sa svim profesionalnim standardima, razgovarajući s nekoliko izvora kako bih dobila potvrdu za svaku informaciju koju sam objavila. Pokušavala sam čak u nekoliko navrata razgovarati i s Dijanom Čuljak Šelebaj, ali ona je to svaki put odbila.
Nastavila sam pisati o istrazi nad bivšim bračnim parom Šelebaj-Čuljak, ali i o slučaju Sanader.
Naravno da neću otkriti s kim sam sve razgovarala ni kako sam došla do nekih informacija, ali mislim da su ovakvim postupanjem policije najviše ugroženi nedužni svjedoci.