Bio je vrlo povučen, sramežljiv, tih, plah. Nikada ga nisam vidio u društvu. Nije radio probleme. Bio je vrlo inteligentan, čak na granici genijalnosti, ali vidjelo se da je neuravnotežen, asocijalan i psihički rastrzan, a u posljednje vrijeme, nakon bolnog razvoda roditelja, i depresivan, sukus je priča poznanika i kolega sumanutog ubojice iz Newtowna Adama Lanze, koji je u psihičkom rastrojstvu, pomračena uma, u suludom pohodu, nakon što je najprije ubio vlastitu majku, iza sebe ostavio 27 beživotnih tijela, većinom djece od 5 do 10 godina, te nekoliko djelatnika škole Sandy Hook.
NOVI ZVJERSKI NAPAD U SAD-u Ovo je čovjek koji je ubio svoju majku, 20 djece i pet zaposlenika osnovne škole!
Mnogi koji su poznavali Adama Lanzu, prisjetili su ga se tek nakon ovog njegova stravičnog čina.Dvadesetgodišnji zdvojni mladić, koji je živio u kući sa svojom opsesivnom majkom, fanatičnom ljubiteljicom oružja, krenuo je u masakr nakon što je upravo ona postala njegova prva žrtva.
Naime, sada je postalo izvjesno da je majka često vodila Adama i njegova starijeg brata Ryana na streljenu, a pokolj je počinjen oružjem iz njezine ponosne kolekcije . Policija kaže kako je to razlog što u svom apokaliptičnom napadu Adam nije pucao nasumično, nego je bio vrlo precizan. Sada se mnogi pitaju kako je Adamova mama mogla registrirati ček pet razornih pištolja i pušaka kad se znalo da u kući ima “tempiranu bombu” - labilnog i rastrojenog sina.
Majka Nancy bila je učiteljica u školi koju je napao. Susjedi kažu da je Nancy bila dobra i brižna majka, ali da je imala velika očekivanja od svog, ipak poremećenog sina. Neki američki mediji tvrde da je imao Aspergerov sindrom ili poremećaj, najblaži oblik autizma. No, glavna su karakteristika sindroma upravo asocijalanost i nekompatibilnost s okolinom te stereotipni interesi i aktivnosti.
- Adam je uvijek bio čudak, prilično nedruštven, mada se svim silama trudio pokazati da je ipak socijaliziran te da nema psihičkih problema - priča njegov susjed Justin Germak. Adam se, primjerice, nije slikao za školski godišnjak, nego je na mjestu gdje je trebala biti njegova fotografija samo natpis “Srami se kamere”.
- Iako se još u djetinjstvu vidjelo da Adam ima psihičkih problema, roditelji nisu tražili stručnu pomoć, smatrajući da nije potrebna - rekla je potresena Adamova teta Marsha Lanza. Neki njegovi školski kolege kažu da ga se u nabrajanju generacije često zaboravljalo.
- Ne mogu se sjetiti niti jednog čovjeka kojeg bih povezala s njim - izjavila je Olivia De Vivo koja je s njim išla u razred.
POKOLJ U ŠKOLI Otkriveni novi detalji: Majka poremećenog ubojice u kući je držala arsenal oružja!
Majka učiteljica jako se trudila oko dječaka, radeći s njima dodatno kod kuće.
No, iza određene “obiteljske idile” krila se ipak disfunkcionalna obitelj. Roditelji su se razveli nakon više od 25 godina braka, i to u najosjetljivijem trenutku za Adama, kada je imao 16-17 godina, a razdvajanje oca i majke, kažu poznanici, vrlo je teško podnio, pa se sumnja da je to pogoršalo njegovo ionako krhko i narušeno duhovno i zdravstveno stanje. Braća nisu komunicirala posljednje dvije godine, a Adam nije bio ni u redovitom kontaktu s ocem Peterom, koji se odselio od obitelji, i koji jedini nije želio ništa govoriti, potpuno skrhan sinovim zločinom.
Imao Aspergerov sindrom, najblaži oblik autizma
Mladić koji je u SAD-u puškom poubijao 27 osoba najvjerojatnije je bolovao od Aspergerova sindroma (AS), navode američki mediji.
Riječ je o psihičkom poremećaju (ili sindromu, kliničari se nikada nisu usuglasili) koji pripada u red poremećaja iz autističkog spektra, a manifestira se teškoćama u društvenoj interakciji. Konkretnije, za razliku od “klasičnog” autizma, oboljeli od Aspergerova sindroma često su izuzetno društveni. No, poremećaj se manifestira ograničenim spektrom interesa i nedostatkom empatije. Oboljeli će tako satima govoriti o nekoj temi, potpuno nesvjestan da sugovorniku dosađuje, a česta su i neprirodna, fiksacijska zanimanja za određeni predmet, pojavu ili temu.
Liječnici nisu sa sigurnošću ustanovili kako dolazi do Aspergerova sindroma, od kojeg boluje oko jedan posto pučanstva, iako dio istraživanja ide u smjeru genetske pretpostavke. Problem je što suvremenim metodama snimanja mozga nisu otkrivene precizne patološke promjene po kojima bi se moglo zaključiti da je riječ o Aspergerovu sindromu, pa još ne postoji ni odgovarajući način liječenja. Ono se zasad svodi na bihevioralnu terapiju kojom se pokušavaju ukloniti nedostaci u vještini komuniciranja te opsesivne ili repetitivne radnje.
- Aspergerov sindrom češće se javlja kod osoba muškog spola, prvi simptomi mogu se primijetiti već oko treće godine života iako se dijagnoza u većini slučajeva postavlja kasnije, najčešće između pete i devete godine. Najistaknutiji simptom je djetetova neobična opsesija pojedinim predmetom ili temom, u toj mjeri da ga ništa drugo ne zanima. Pri tome u razgovoru o navedenom području zanimacije pokazuje izrazite memorijske sposobnosti i koristi visokostručne fraze, doima se poput malog profesora. Uz to, ima ponavljajuće rutine ili rituale, društveno i emocionalno se neprikladno ponaša, neverbalno se loše izražava (osim ljutnje i žalosti, koje dobro pokazuje), u interakciji s vršnjacima je ekstremno egocentrično, zaokupljeno sobom i svojim rasporedom, loše koristi svoje verbalne sposobnosti u socijalnom kontaktu (ne zna kako razgovarati). Inteligencija je prosječna ili natprosječna. Fizički je nespretno - opisuje Aspergerov sindrom pedijatar dr. Marijan Frković na portalu Pliva zdravlje.
Valja reći da dosad nije ustanovljena jasna uzročno-posljedična veza između Aspergerova sindroma i nasilja. Kritičari psihijatrijskih procjena tvrde da zapravo nije riječ o bolesti, nego o različitosti koju treba poštovati. U Velikoj Britaniji postoji i udruga “Aspiji za slobodu” čijih više od 20.000 članova traži da se njihovo stanje umjesto poremećajem, počne smatrati životnim stilom. ( Tomislav Kukec)